Vatrogasci su junaci i stavljaju svoje živote na činjenicu da nas štite od vatra. Trenirani su da borbe protiv vatre koristeći specijalizovane alate, uz pomoć opreme koja ih može štititi od dima i topline. Dijšni aparati su jedan od najvažnijih alata među mnogim drugima koje koriste. Razlog zašto je ovaj uređaj neophodan vatrogascima je što im njegova primena omogućava da dišu čistim vazduhom kada se okine u opasnim situacijama poput dusnošću od dima ili štetnih plinova. Dijšni aparati su maska koja prikrije usne i nos beba - što im pomaže lako da dišu kisikom.
Aparat za disanje je drugi tip OSI koji igra ključnu ulogu u osiguranju bezbednosti od vatra, jer pruža vatrogascima mogućnost da disaju udobno čak i duže satove, time ostajuci isto toliko vremena unutar mesta punih dima i veoma toplih. Ovaj uređaj im omogućava da se približe vatri i zato su u stanju efikasno gasiti požar. Takođe im omogućava da pristupe zgradama koje ne bi bile sigurne zbog vatre. Ako bi vatrogasci ne nosili aparate za disanje, bili bi u velikom problemu, jer je nemoguće da disaju čist vazduh. U suprotnom, mogli bi da ude u dim i štetne plinove - čak i sa maskom na licu, zona za disanje bi bila izložena elementima. Čim duže mogu da rade sa aparatom za disanje, veća je šansa da ugašu vatra ili rešave koga god bi mogao biti unutra.
Poslednja jedinica aparata za disanje vatrača je znatno poboljšana u odnosu na ovaj izvorni dizajn, što je postalo sigurnije, manje obremenjujuće i zapravo efikasniji deo opreme za spašavanje života prilikom gашenja vatra. Ove uređaje se konstruišu tako da budu laki i nosivi za vatarače. Glavno, disni aparat se sastoji iz dva dela — vazdušna čevlja i maska za disanje. Vatarači nose masku na licu, a ova pruža čvrstu vezu sa vazdušnom čevlji koja se nalazi na njegovoj leđima. Vazdušna čevlja pruža komprimirani vazduh, dajući im slobodu pokreta i dovoljno kisika za disanje nekoliko sati. Maska je laka, omogućava jasno vidjenje i čvrsto stoji, pa vataračima ne bi trebalo biti previše umorno nositi je.
Bitnost posla vatrača je jedan od opasnijih poslova na ovoj planeti. Zbog toga je ključno da koriste aparate za disanje ili respiratorske zaštitne maske. Da bi bili vatrači sigurni, ove mašine trebale bi uvijek imati pravilne provjere i redovito održavanje. Pored toga, vatrači moraju biti obučeni kako i kada koristiti svoje aparate za disanje. Vatračima mora brzo donositi odluke; par sekundi može značiti razliku između spašavanja ili gubitka života, kao što je: 'da li ćemo ovu šestru podići još stopu ili dvije više?' Aparati za disanje ih štite od tropskog dima, topline i tlaka požara. Pomaze im bolje izvršiti posao, što spašava živote i imovinu.
U to vreme, inicijalnim ekipama za borbu sa požarima nije bilo raspoloživog aparata za disanje i to je bilo primjećeno. Bili su prisiljeni da koriste svoju pamet i hrabrost kako bi otišli u zgrade koje su se zagorele. S vremenom i napredovanjem tehnologije napredovao je i aparat za disanje. Promjena od grbavih šešira i posuda iz 1860. do Elisha Gray-eva "mala prenosača" koja se pridružuje lici putem vrpca bila je neverovatna poboljšanja. Savremeno opremu za disanje — uključujući pojačivače glasa koji pomažu vatrogascima da se međusobno komuniciraju, i prikaz na šeširu koji ih drži obaveštenih o onome što ih okružuje tijekom nebezbednih poziva. Takođe se radikalno nadograđuju s aspektima sigurnosti, kao što su alarmi koji vatrogascima kažu kada im se vazduh iscrpljava.