Čeljustke vatrača su dobre za korišćenje od strane vatrača. Ne, mislim na vatrevarni kamion na cesti koji blistavo svetli i izdaje zvuk sirene. Jedan probni riger ne treba podršku, ali je okružen jednim lokatorom i unutar njega se nalazi skup ljudi spremnih da ulože život i članove u većini zemalja za broj licence koji ih identifikuje kao takve: vatrači. Oni nose čeljustku na glavi i nosеći čeljustke idu da spaše ljude koji su zaglavili između vatre na različitim mestima. Ove čeljustke su jedan od najvažnijih delova njihovog sigurnosnog opreme i pomazu ih na mnoge načine.
Čeljust za vatračara je vrsta zaštitne odeće, čiji glavni posao je da štiti glavu vatrača od povrede od toplote visokih temperatura i plamena te imati plamenotrgnu ulogu. Svaki put kada vatračar korakne unutar kruga vatre i spašava druge ljude, stavlja svoj život na liniju, pa je samo prikladno da imaju čeljuste dovoljno jake. Zato čeljust vatračara treba da može da pruži dobar pokrivač i takođe da osigura da su njihove glave sigurne ukoliko nešto pade na njih (ćirovi, drveće iz zgrada tijekom vatre).
Šeširi vatrača su bili nekada ovako! U kontrastu sa starijim, kožnim kovbojskim šeširima iz prošlosti. Iako nisu bili tako sigurni (ili u mnogim slučajevima gotovo toliko korisni), ovi prvi šeširi su bili daleko različiti od onoga što poznajemo danas. Danas, savremeni šeširi vatrača izrađuju se od čvrstih, laganih materijala koji mogu da izdrže visoke temperature. Oni imaju vrlo lepe dizajne koje omogućavaju vatračima da brže i lakše pokretnu u situaciji hitnosti. Sa šeširem koji zaštićuje njihovu glavu i lice (slike ispod ne prikazuju stvarne zaštitne viziere), dok rade u uslovima koji mogu biti opasni ili štetni, ovo treba da pruži i zaštitu očiju od topline, dima kao i, na primer, bilo šta što može da leti blizu njih.
Postoji nekoliko ključnih delova na šlemovima vatrača u Kanadi koji igraju važnu ulogu da bi bili sigurni i funkcionalni. Bedan je jedna od najvažnijih karakteristika. Ovaj bedan drži šleme vatrača na mestu dok se kreću kroz uske prostore ili prilikom nošenja opreme. Dakle, ako bi tijekom spašavanja šlem pao, u mom slučaju to bi moglo značiti ozbiljne ozbiljne udove glave. Šlem takođe ima ušne klape koje su važne. To je zaštita za uši dok bojuju, jer tako možete dobiti oštećenje čula čula.
Zapravo, neki stražari mogu čak da izaberu i prilagode svoje šljeme. To će još više biti istinito za vojnike koji žele da stavljaju svoje ime ili embleme svoje jedinice na njega, a ne uopšte sve oblike. To što pomaže stražarima da prepoznaju ko su oni, a sekunde mogu biti od ključne važnosti, brza identifikacija gde, ako je potrebno, jedna sekunda može značiti razliku između spašavanja i smrti. Oni služe samo da im daju poboljšanje raspoloženja, pomagajući pri vodstvu tih dugih smenki stražara i napornog truda sa radost.
Provera vatrešnjaka treba da se vrši često kako bi se osiguralo da rade ispravno i pružaju maksimalnu zaštitu na mestu događaja. Vatrešnjaci mogu biti oštećeni isto kao i bilo koji drugi opremu ili odjeću, (POSEBNO kada se koriste blizu granica izvan puteva), a istrošuju se sa vremenom. Zbog toga je ključno da vatrobrani provere da li njihovi vatrešnjaci nemaju trnove ili bilo kakve druge defektnosti, jer to može značajno uticati na život i sigurnost. Nadalje, vatrešnjak treba da ima funkcionalne vezove (npr., bradane ili bilo koje druge uređaje za zaklapanje) — oni služe da se vatrešnjak stabilno drži na glavi nosioca.